4
4
8
2
1
4 8 2 1

Da poštari u zajednici zauzimaju posebno mjesto govori i priča o goraždanskom poštaru Ešku Jusufoviću.

Omiljeni goraždanski poštar otišao je u penziju nakon 40 godina rada. Njegova požrtvovanost i povjerenje koje je stekao od svojih sugrađana, četiri decenije na ulici, „s narodom” kako voli reći, ostavili su dubok trag na građane Bosanskopodrinjskog kantona kojima je Eško bio poštar. I više od toga. Bio je prijatelj, komšija, pomoćnik, vrlo često i spasilac.

Druženju koje su kolegice i kolege iz Centra pošta Goražde priredile povodom Eškovog odlaska u penziju pridružili su se gradonačelnik Goražda, Ernest Imamović, v.d. generalni direktor BH Pošte, Adis Šehić i izvršni direktori Safet Trakić i Milan Tomas. Tako su svi zajedno odali počast čovjeku koji je svojom spremnošću da u svim situacijama pomogne ljudima, bez obzira što je to vrlo često izlazilo iz okvira njegovog zanimanja i posla, postao duša grada na Drini.

Eško Jusufović je brinuo o velikoj teritoriji i velikom broju ljudi. Obilazio je Grabovik, Glamoč, Završje, Trešnjicu, Potkozaru, Prisoje, Dubište, Biljin… i našao se svakom stanovniku pri ruci. Nije mu bilo teško razgovarati s ljudima, pomoći starima, ići u kupovinu, plaćati im račune, donositi lijekove.

BH Pošta je ponosna na svog kolegu, na način na koji ih je predstavljao, na način na koji je časno obavljao svoj svakodnevni posao, a prije svega na ono ljudsko koje se posebno isticalo u 40 godina njegovog rada u pošti.

Naši poštari izvrsni su prije svega ljudi. To se svaki dan potvrđuje na terenu. Oni su, osim što su vrijedni radnici, vrlo često i psiholozi, prijatelji, dobročinitelji, humanisti i zahvaljujući svojim naporima da ispoštuju svakog sugrađanina, uživaju veliko povjerenje. Posebno se mogu istaći poštonoše u manjim sredinama koji zaista na nekim područjima predstavljaju sve, glavni prozor u svijet, glavni medij, glavnu ispomoć u svakodnevnom životu pogotovo starijeg stanovništva. Oduvijek znamo da misija poštara nije samo ona da dijeli poštu, a priča o Ešku Jusufoviću to i potvrđuje.

Poštar Eško Jusufović navikao je na epitet „omiljeni” jer je „s narodom” proveo najviše svog radnog vremena. Bilo je to i po kiši, i po snijegu, vjetru i suncu, ali vremena je za svakoga podjednako bilo.

Penzionerske dane provešće opet radno, ali kao poljoprivrednik u čemu je već uspješan. Nastaviće uzgajati povrće i piliće, a naći će se vremena i za posebnu strast – ribolov.

„Biti poštar jedno je od najčasnijih zanimanja” – poručio je poštar Eško svojim mlađim kolegama.